OPISMENJAVANJE NA TARAČIN DOLU I OKOLICI

Otrgnuto od zaborava
 
Nepismenost je bila razvijena diljem Bosne. Pisalo se po papiru „artiji“ guščijim perom, a onda perom od trske. Za žensku djecu tada nije bilo mjesta u ovim školama. Govorilo se: „Šta će ženska djeca u školi, za njih je preslica i vreteno“!
Austrugarska je nakon svoga dolaska nagovijestila modernizaciju školstva po europskim uzorima. U službenom glasilu „Bosansko-hercegovačke novine“ tada je napisano da će se narod „podučavati u valjanom obrađivanju poljana svojih i u shodnom gajenju marve“.
Kako pomoći nepismenim ljudima? Niti im možeš dati knjigu u ruke, niti mogu dobiti kakvo zaposlenje, osim da tegle! Kako uzdignuti narodnu, socijalnu i vjersku svijest? Kako ih prosvjećivati da budu napredni, svjesni poljoprivrednici i dobri članovi zajednice? Sve su to pitanja koja su mučila tadašnju upravu. Stoga je bilo jasno kako će seljacima najviše pomoći ako im otvore oči, ako ih opismeni. No tu se nailazilo na nerazumijevanje i dobacivanje poput onoga: „Ni moj otac nije znao čitati ni pisati, pa je pošteno živio“. Seljaci s početka posebno nisu uviđali zašto bi žensku djecu trebalo opismenjavati i držali su kako će ih to samo pokvariti.
Onda je 1923. godine na Taračin Dolu osnovana podružnica Hrvatskog kulturnog društva Napredak za koju se može reći da je dala veliki doprinos u opismenjavanju naših predaka. Postojala je sve do 1943. godine, a nosila je nazive je nazive Čemerno-Srednje-Semizovac, zatim Čemerno-Čevljanovići, te Čemerno-Srednje.
U kolovozu 1936. godine za župnika u župu Čemerno stiže Mihovil Mijo Thon. Mlad, zdrav i poletan prihvatio je s oduševljenjem pastorizaciju ove naše župe. Tu je sagradio župni stan i župni vodovod, a vidan je njegov doprinosi u opismenjavanju naših predaka, izgradnji prve zgrade četverorazredne osnovne škole…
Akcija opismenjavanja u našem kraju provodila se različitim intenzitetom. HKD Napredak je vodio niz aktivnosti kako bi ova akcija naišla na pomoć i podršku među lokalnim stanovništvom. Tako je 18. prosinca 1937. godine na Taračin Dolu održan sastanak kome su ispred Akcionog odbora prisustvovali predsjednik Dr. Franjo Raguz i članovi Josip Šubić i Anto Kvesić. Bilo je sakupljeno najuglednijih domaćina na čelu sa župnikom, poznatim prosvjetnim radnikom Mihovilom Thonom. Svi su pokazali veliko razumijevanje za akciju. Nakon izlaganja Dra Franje Raguza pristupilo se po želji prisutnih, reorganizaciji područja, pa su izabrani sljedeći nadzornici za pojedina sela: Za Goru : Jozo Lukić, Marijan Knežević, Marko Krišto i Ilija Pranić; za Kemenicu: Lovro Jozić; za Taračin Do: Ivica Matić; za Nasiće: Ivo Ćurčić; za Rijeku: Jozo Ilić pok. Mate; za Višnjicu: Šimo Pranić i August Pavlović; za Pomenoviće: Marko Ivanić i Jozo Jozić; za Kožlje: Pero Bartula; za Vidotinu: Radoja Vidaković; za Solakoviće: Juro Barić; za Tisovik: Pero Mijatović. Hrvatski prosvjetari su: Iljko Knežević za sela Goru i Kamenicu; August Pavlović za Taračin Do i Višnjicu; Jozo Križanac za Pomenoviće i Solakoviće; Pero Ivić za Nasiće i Rijeku; Pero Vidaković i Marko Ivanić za Kožlje i Vidotinu.
Nakon nekoliko mjeseci održan je novi sastanak, kome je ispred Akcionog odbora prisustvovao odbornik Ambroz Brozović. Bili su prisutni gotovo svi nadzornici i prosvjetari. Pojedini funkcioneri podnijeli su svoje izvještaje. Prema njima radi: u Gori 38, Kamenici 18, Nasićima 7, Rijeci 6, Višnjici 24, pomenovićima 14, Kožlju 17, Vidotini 14, Solakovićima 11 i Tisoviku 6, ukupno 166. Čemerno je tada stajalo na prvom mjestu. Na sastanku su izabrana i dva nadzornika: za Taračin Do Pero Babić i za Rijeku Stjepo Ilić Ivin. Na Mladi Uskrs 127 učenika prispjeće javnom ispitu.
U nedjelju, 24. travnja 1938. godine, obavljen je na Taraćin Dolu prvi javni ispit novonaučenih pismenjaka na području Bosne i Hercegovine. Ispitu su pristupili svi učenici našega područja. Ispitu je pristupilo 74 učenika, od toga 62 muškarca i 12 ženskih. Puna polovica učenika nije došla. Uzroci su razni. Najprije vremenske nepogode (dva dana prije toga pao je duboki snijeg), zatim veliko siromaštvo (mnogi nijesu imali stajaćeg odijela, a stariji, osobito žene ne nastupiše zbog stida).
Ispit je otpočeo poslije mise u Hrvatskom seljačkom domu „Knez Batić“. Najprije su učenici imali napisati kratki diktat, a zatim su pojedinci čitali razne stavove iz raznih članaka. Svi su učenici i učenice potpuno zadovoljili, pa možemo sa uspjehom biti više nego zadovoljni. Nakon ispita govorio je predsjednik sarajevskog Akcionog odbora Dr. Franjo Raguz o daljem radu i pozvao sve koji su ove godine naučili, da dogodine nauče, u duhu preporuke Dra Vlatka Mačeka, još trojicu.
Ovaj ispit je pokazao izvanredan uspjeh, jer je 65 učenika za vrlo kratko vrijeme naučilo glatko čitati, te lijepo i brzo pisati, a mnogi su naučili i dobro računati. U tom pogledu je odskakao kao matematički talenat dječak Iljko Jozić iz sela Kamenice.
Svi prisutni, tih je bio veoma veliki broj, zadali su tvrdu riječ, da će taj amanet izvršiti. Zatim je u ime Središnje uprave Napretka i nar. Zastupnika Dra Jure Šuteja održao pozdravni govor Dr. Ivan Subašić i potakao prisutne na intenzivan rad na prosvjetnom, gospodarskom i političkom jačanju…
Po završetku ispita pojedine grupe seljaka vraćale su se svojim dalekim domovima uz veselu pjesmu, radosni i svjesni, puni nade u bolje dane.
Ovaj je ispit jasno pokazao, da je rad, koji je otpočeo Napredak sa Seljačkom Slogom i Klubom ABC, potpuno uspio. Kraj je planinski, siromašan, sela razbacana i vrlo rijetka, bez ikakvih cesta i puteva. Pa ipak dobrom organizacijom, po uputama Središnje Uprave, po načelu da pismen seljak, uči svog nepismenog brata, čestim obilaženjem i sastancima polučen ovaj rezultat.
Poslije Drugog svjetskog rata vlast je donijela nove planove, pa i za osnovno četverorazredno obrazovanje. Pošto je na cijelome našem području bila velika nepismenost, prvenstveno ženskog svijeta, to je provođena akcija na masovnom opismenjavanju odraslih, putem analfabetskih tečajeva za nepismene od 15-50 godina. Tečajevi su trajali nekoliko mjeseci, da bi se naučile osnove čitanja i pisanja. Analfabetske tečajeve i prvo opismenjavanje provodili su: Jurić Petar pero i Đogo r. Ivić Marica iz Ljubine, Smajlović Hamza i Barić r. Gabela Filka iz Solakovića, Martinović Pero sa Taračin Dola, Ahmed i Mujo Bešlija sa Korita i drugi…
Objekat koji je izgrađen, a nedovršen 1938. godine za osnovnu školu na Taračin Dolu, po završetku Drugog svjetskog rata je dovršen i u njemu je otpočela sa radom osnovna četverorazredna škola 1948. godine. Tada su u prvi razred upisivana djeca od 7-15 godina.
Nakon deset godina, početkom 1959. godine školska zgrada na Taračin Dolu je u požaru potpuno izgorjela. Narod ovoga kraja je uz pomoć Općine Ilijaš i drugih, obnovio-dogradio spaljenu zgradu i čije je otvorenje bilo 25. listopada 1960. godine, te u njoj nastavlja sa radom osnovna-osmorazredna škola. Dok se ova zgrada obnavljala-dograđivala više od godinu ipo dana škola je privremeno funkcionirala u privatnoj novoizgrađenoja kući domaćina Pere Zečevića u selu Kruzi, nedaleko od Taračin Dola.
Osnovna škola na Taračin Dolu je, kao samostalna ili područna, egzistirala do 1985. godine, kada je zbog nedostatka učenika prestala sa radom.
Pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća na širem području Taračin dola i okolice otvorene su i područne četverorazredne škole u: Koritima, Han Karuli, Ljubini i u Gori. Škole na Han Karauli i u Ljubini su radile dvadesetak godina, te su zatvorene, a Područne škola u Koritima je radila sve do početka posljednjeg rata u BiH (1992.), dok škola u Gori i danas radi (sa prekidom za vrijeme rata 1992-96.) kao Područna škola OŠ u Semizovcu.
Danas djeca iz Ljubine i Solakovića pohađaju osnovnu školu u Srednjem. Nažalost, mnoga druga sela oko Taračin Dola više nisu naseljena.
Tekst priredio: Iljko Barić
______________________
1)Napredak 1/1939., broj 1, 12.
2)Napredak 2/1939., broj 2, 24.
3)„Prvi ispit na području Bosne i Hercegovine“, Napredak 13/1938. Broj 5, 51.
4)Veći dio teksta preuzet sa stranice „Taračin Do sa okolicom“ http:/www.taračin.do.com, gdje je podatke prikupio i obradio Jozo (J.) Babić.
5)Prvi učitelji u toj školi na Taračin Dolu je bio Petko Blagojević, pa učiteljice Stanislava Pešić i izvjesna Anđelka.